Tema zasjedanja bila je: Življenje vjere

U subotu, 17. rujna 2016. u Kreševu je održan V. krug dekanatskih zasjedanja s predstavnicima Župnog pastoralnog vijeća i Župnog ekonomskog vijeća u sklopu pripremne faze Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Na susretu je sudjelovalo 8 svećenika, 3 redovnice, dva vjeroučitelja i 33 vijećnika.

Radni dio zasjedanja započeo je Svetom misom koju je predslavio vlč. Marin Marić, župnik u župi Gospe Snježne u Deževicama, koji je ujedno na ovom dekanatu bio predstavnik Nadbiskupije. Vlč. Marić u svojoj propovijedi oslonio se na temu križa, rekavši: kako je uz Isusa križ naš simbol, ali i nada. Zato ne trebamo bježati od Križa, nego jedni drugima pomagati nositi sve brige i poteškoće ovo-zemaljskog života. Poslije Misnog slavlja uslijedio je uvodni pozdrav dekana fra Stipana Radića koji je novom gvardijanu fra Darki Drlji u ime cijele dekanije darovao sliku. Potom su vijećnici iz svih župa, izložili kratki presjek na temu „ Kršćanska egzistencija utemeljena u vjeri, nadi i ljubavi“. Svi vijećnici su u kratkim crtama predstavili su glavne crtice rada u svojim župnim zajednicama. Nakon izlaganja vijećnika uslijedila je stanka.

Drugi radni dio započeo je predavanjem vlč. Marića, pod naslovom: „Što je sve (nije) vjera“. Predavač je na početku govorio o istini o čovjekovoj smrti tj. da „nitko ne zna ni dana ni časa“. Nitko od nas ne može znati kad će biti pozvan pred Gospodina, ali i pored toga, kao i zbog toga svakako nećemo živjeti u smrtnom grču i strahu. Prirodno je nadati se na početku svakoga novog dana da će toga dana sve biti u redu te da ćemo večer dočekati živi i zdravi. Životni optimizam je karakteristika zdrave ljudske osobnosti. S druge strane, nedostatak istoga, kao i sklonost da se u svemu vidi nešto crno i negativno karakteristika je različitih depresivnih stanja. Depresivna osoba sa svoje strane nije u stanju razaznati prednosti optimizma. Čak što više, nerijetko će ustvrditi da je optimist naivan ili da jednostavno nije dovoljno pametan. Osobit problem u nadvladavanju depresivnih stanja predstavlja pojava masovne ili kolektivne depresije, kao što je to npr. slučaj s poslijeratnom depresijom, o kakvoj se nerijetko govori i u našim krajevima. U takvim sredinama i društvima negativan stav prema životu postaje uobičajen i normalan, dok će se rijetke optimiste tu poimati kao „crne ovce“ i izgrednike. Ivo Andrić u tom smislu donese zabrinjavajuću opasku: „U zemlji mržnje najviše mrze one koji odbijaju mrziti“. Ipak, optimisti žive duže, zdraviji su, a i privlačniji nego pesimisti. Ovo nije tek naša subjektivna konstatacija nego neosporna činjenica potvrđena u brojnim znanstvenim istraživanjima. Na samom koncu svog predavanja vlč. Marić rekao je da Isusa nisu razapeli ateisti nego vjernici! Upravo bi ova činjenica trebala poslužiti kao vječito upozorenje za svakog vjernika, u kojem smjeru može završiti jedna pedantna, ali hladna i ljubavlju nezahvaćena vjera. Stoga nije nimalo slučajno da je Isus sveo sve zakone i zapovjedi na samo one dvije zapovjedi ljubavi: Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao samog sebe (Mk 12,29-31). Isto tako, na jednom drugom mjestu Isus označava pravednost, milosrđe i vjernost kao ono najvažnije u Zakonu što se ne smije propustiti (Mt 23,23).

Nakon diskusije uslijedio je ručak u prostorijama franjevačkog samostana u Kreševu. (kta)

Twitter