Samostan je najvjerojatnije utemeljen koncem XIV. stoljeća. Šezdesetak godina nakon pada Bosne pod Turke, 1521. ili 1524. godine, srušeni su i samostan i crkva, a i kasnije suobje sakralne građevine proživljavale teška, burna vremena. Samostan i crkva ponovno su uništeni u požaru na Uskrs 1765. godine, samo dvije godine nakon što su obnovljeni.

Nova samostanska zgrada izgrađena je dvije godine nakon požara, no, samostan je nakon nekoliko desetljeća ponovno postao trošan i neuvjetan za stalni boravak velikog broja fratara. Zato je između 1889. i 1895. sagrađena nova samostanska zgrada.  Ta zgrada i danas je u uporabi, s manjim preinakama na krovu i fasadi. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada samostana je bila izuzeta od strane tadašnjih komunističkih vlasti, a služila je kao vojarna, te kao dom za smještaj mentalno retardirane djece. Fratri su preko noći morali napustiti samostan, koji im je vraćen tek 1954. godine.

Nekoliko godina nakon povrata zgrade, u samostan je doveden vodovod, a 1977. godine je u samostanu i crkvi uvedeno i centralno grijanje. Temeljito je obnovljen između 1976. i 1981. godine. Prije toga je uz zvonik postavljena bista fra Grge Martića, rad Ivana Meštrovića. Tijekom 2007. godine na prvom je katu dograđena prostorija za zajednička blagovanja, sjednice i sl., a neke sobe preuređene su u apartmane. I u potkrovlju kuće izgrađen je te godine veći broj prostorija za stanovanje i smještaj gostiju, te jedna dvorana.

Na zapadnoj i sjeverozapadnoj strani samostana uređeno je dvorište, a podignut je i 191,5 metar dugačak i do devet metara visok potporni zid. Duž zida je uređen i parking, a 2008. godine instalirano je i električno dizalo.

Twitter