Večerašnji susret,26.10.2018 Frame Kreševo na veliko oduševljenje nas framaša,vodila je naša svima poznata kazališna i filmska glumica Gordana Boban.

Kao što znamo glumila je u mnogim predstavama poput: ,,Ženski turbofolk bend,“,,Mjesečeva predstava” filmovima:,,Gori vatra“, ,,Nafaka“, i nama svima poznatoj seriji ,,Lud zbunjen normalan”.

Prva njena rečenica bila je :“Zdravo mladosti,kako vas je samo lijepo vidjeti“, i tim pozdravnim riječima otvorila je večer. Gordana nam se nakon toga bolje predstavila a zatim smo joj počeli mi postavljati pitanja kao na primjer: da li je ikada pomislila da odustane od glume ,koja joj je uloga bila najteža a koja najdraža, da li je ikada nešto radila pod moranjem...

U toku razgovora spomenula je kako su životne vrijednosti danas, i suviše potisnute i podcijenjene. Na taj način otvorila je oči mnogima od nas. Naravno, kako smo mi mlađa generacija danas zaokupljeni nebitnim stvarima, dopuštamo sebi da nas dotakne mišljenje nekih osoba, i tu je pronašla odgovor na vlastitom primjeru. Kako ona nije dopustila da je povrijede mišljenja i kojekakve priče drugih i uvijek bila svoja i ostala dosljedna sebi. Uspjeli smo je čak i rasplakati pitanjem o ulozi Majke Fatime, na što je odgovorila kroz suze i sa knedlom u grlu. Ipak je pokazala da iza tako fizički male žene, stoji jedna velika glumica, a prije svega veliki čovjek. Biti tako srdačan, susretljiv, šaljiv i emotivan osobine su rijetkih. Za sam kraj pročitala nam je dvije pjesme: Majke Tereze i Radjarda Kiplinga.

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im!
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno, voli ga!
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!”
sv. Majka Terezija

Ako
Ako možeš da sačuvaš svoju glavu
kad svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš, a da ti ne dosadi čekanje,
Ili ako si prevaren, da sam ne varaš,
Ili ako si omrznut da sam ne mrziš,
A da pri tom ne izgledaš ni predobar ni premudar.

Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom,
I smatraš te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi kao zamku za budale,
Ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio čitav život,
I da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš.

Ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive
da te služe dugo iako si ih nemilice trošio
I da izdržiš i kad nema ničeg više u tebi
sem volje koja ti izvikuje: ”Istraj!”
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost
Ili da u društvu sa višima od sebe
sačuvaš svoje dostojanstvo,

Ako ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,
Ako te i drugi cene, ali ne previše.
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravni minut
sadržajem koji traje šezdeset sekundi -
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
I iznad svega, bićeš čovek, sine moj!

Nina Bešlić i Leonarda Čiča, Frama Kreševo

Twitter