"Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nam potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez praštanja." Ivo Andrić

Zašto ljudi mrze? Tko ih je toliko povrijedio da oni osjećaju mržnju? Ovaj Andrićev citat u jednoj rečenici može objasniti trenutno duhovno stanje suvremenog svijeta. Ali zašto ga nitko ne primjenjuje u svom životu? Uvijek gledamo druge, kakvi su; što rade i slijedimo ih, postaju našim idolima, radimo ono što i oni, a nikada se ne bismo sjetili da mi sami pokrenemo novi trend bez razmišljanja što će drugi reći. Zašto mi ne bismo pokrenuli trend praštanja? Kada bismo samo pokušali oprostiti nekome sitnicu, malu grešku tek tada bismo shvatili kako je skinuti teret s leđa, pa Bog je opraštao i veće grijehe od sitnica koje čovjek ne može.

Danas svi koriste izreku „pao mi je kamen sa srca“, ali mislim da nitko ne zna kakav je to osjećaj dok nekome ne oproste, i  tek nakon što krenemo praštati razmislimo koliko puta smo tu izreku koristili u situacijama kada nije bilo potrebe za njom. Zar nije ljepše nekome oprostiti i pokazati kako se može biti čovjek bez obzira koliko te gazili.

U životu je bolje biti bez moći, slave i novca, a biti čovjek , veliki čovjek koji oprašta.

Jednom prilikom sam na internetu našla upravo tekst Ive Andrića u kojem se nalazi i ovaj citat i lagala bih kad bi rekla da me se nije dojmio. Andrić je možda živio puno prije našeg vremena, ali njegova djela i izreke toliko se podudaraju sa suvremenom svakodnevnicom.

Naslov teksta u kojem se nalazi ovaj citat je „Volite ljude“ i mi opet mrzimo, opet smo ljubomorni i zavidni, a svi žude za ljubavlju, svi bi da budu voljeni. Pa gdje je ta ljubav?

Zar se sve svelo na sebičnost, zar ne mogu ja prva nekome pokazati ljubav, zašto da ja očekujem da  me netko voli, a ja ne uzvraćam. To nije definicija ljubavi!

Opet koliko zlo vlada svijetom postoji oni koji dijele svoju ljubav  i ne traže da im bude uzvraćena, postoje oni koji vjeruju i koji se još uvijek nadaju da će jednom ovo zlo prestati  i postoje oni koji opraštaju, kada bi na svijetu bilo takvi ljudi duplo više… Zamislite kako bi Zemlja bila divno mjesto, iako sve ovo zvuči kao bajka nije nemoguća misija.

Divim se ljudima koji opraštaju jer nije lako, za oprost treba velika snaga i veliko srce. I ja želim biti jedna od tih, ne mogu reći da sam dobrica i da i ja ponekada osjećam mržnju prema nekomu ali sam sebi postavila cilj jer želim naučiti praštati, a nema ljepšeg perioda da se prašta nego za vrijeme ljubavi i mira.

Mir i dobro!

Barbara Tolo, Frama Kreševo

Twitter