Frama, franjevačka mladež. Svima nama koji smo u tome je jasno što je to. No možda nekom tko nas gleda sa stane poneki put i nije jasno. Svakog od nas framaša nešto je dotaklo i dovelo nas u dvoranu našeg samostana u Kreševu. Tamo su nas čekali naši ujaci, ili kako u Kreševu često znaju fratra zvati strikane. Sve su to nazivi iz nekih tamo prošlih vremena. Tu smo donosili sve svoje probleme, kako one školske, tako one životne, prijateljske pa i one ljubavne. Tu nas je Bog obasjao, tu smo se osjetili svoj na svome.

Frama je grupica ljudi koji se okupljaju kod god osjete za to potrebu, a ponajviše petkom, frama je grupa mladih ljudi, koji otvoreno i hrabro mole Boga. Frama je grupa ljudi koji nisu svojim maštanjima, nadanjima, svojim nestašlucima tu da bi bili protiv nekoga, nego su oni tu da bi bili za nekoga. I to nekoga pisano velikim slovima, Nekoga, za Krista. To su mladi koji pjevaju mladi koji se na molitvi Očenaša drže za ruke. Uvijek spremni za akciju, bilo da se radi o čišćenju kuće, ili okoliša. Pitam se gdje li su svjetske kamere, ili kamere ove naše zemlje koje često puta znaju samo prikazivati negativan stanja, samo nešto crno, naše tv emisije postale su crne kronike…pitamo se zašto netko ne snimi, što se to događa na susretima Frame. Što se to događa u malim svjetovima malih ljudi koji žele biti Kristovi. Žele imati svoje mišljenje o stvarima koji se i njih tiču, bez obzira što su mladi.

Jedan od većih projekata u našoj Bosni Srebrenoj koji se tiče Frame jest i Škola Animatora. Škola koja u par dana promjeni svakoga tko kroči u atrij Franjevačkog Konvikta u Visokom, gdje se obično ta škola održava. Tu se u par dana mijenjaju svijetovi, svjetonazori, stječu se ogromna prijateljstva, i što je najbitnije stječe se znanje koje će se prenijeti kad se vrati u svoje mjesno bratstvo. O ovim iskustvima progovorit će nam tri framašice koje su bile na ovogodišnjoj školi animatora.

Lijepo je bilo vidjeti da se u Konviktu u Visokom traži mjesto više. To znači da je škola animatora priznata i hvale vrijedna i da svi žele ponijeti nešto od nje za sebe.

Područni asistent Fra Domagoj Šimić skupa sa područnim vijećem iz dana u dan svog mandata trudi se da to što bolje urade.

Kada su nas pitali kako smo se provele? Nismo znale dati pravi odgovor. Pomislile smo što reći a ne izostaviti nešto. Jednostavno možda je najlakše reci, zasluži to, otiđi i doživi, jer je to nešto sto se ne može svaki dan osjetiti. Čini nam se kao da bi vam mogle neprestano pričati o tome.

Naš prvi dan tj. petak poslije podne započeo je upoznavanjem naših, već sada prijatelja, s kojima smo proveli to dragocjeno vrijeme. Poslije toga imali smo uvodno predavanje na temu : Animator-Tko? Što? Kako? To je bila večer zapravo da se i mi zapitamo zašto smo mi tu. Nakon predavanja uslijedio je, kako mi volimo reci molitveni susret tj. klanjanje pred Presvetim. Za nas je to značilo kao jedan vid duhovne obnove. Tu smo se osjećale bas posebno, isključile se iz svega sto nas inače okupira, jednostavno ispunjeno.
Subota ujutro započela je molitvom. U toku dana uslijedila su kružna predavanja, koja su vodile članice Vijeća BS-a. Iz ovih predavanja smo nekako ponajviše svega toga naučile, skupile nekako to sve skupa, i predstavile sebi sliku kakve mi u budućnosti trebamo biti, i kako nekome nešto prenijeti na pravi način. Podijelili smo se u grupe, tako da nijedna od nas 3 nije bila zajedno. To nam je pružilo šansu da upoznamo sasvim neke nove ljude koje nikada prije nismo vidjele ni upoznale.

Odmor od ispunjenog dana zaokružili smo veselom večeri, probudio se u nama osjećaj malog djeteta koji ni na sto ne misli, osim na igru Školu animatora pratile su svakodnevne mise, koje su u cijelosti upotpunile sve to. Zadnji dan uslijedio je plenum i završna misa, te rijeci fra Domagoja Šimića područnog asistenta i glavnog šefa, hehe, koje su svima nama otvorile dušu. Završetak misnog slavlja upriličio je podjelom diploma novonastalim animatorima.

Sto reci za kraj? Osim sve rijeci HVALA.

Ovim još želimo potaknuti i framaše iz našeg mjesnog bratstva Frame Kreševo da se sto vise i dalje trude, da budu uporni, da se ne skrivaju po zadnjim redovima, da ne komentiraju šutke, nego da smiju i smognu hrabrosti ustati i reći svoje mišljenje, jer na kraju krajeva zato i dolazimo u naš samostan zato se i okupljamo na našim tjednim sastancima, jer znajte da netko to sve prati, kao što bi rekao estradni umjetnik Balašević, netko to odozgor gleda sve, jer doista gleda Bog.
Zato : "Pazi kako živiš! Možda si jedino Evanđelje koje će netko pročitati"

Nina Bešlić
Anita Zeba
Iva Kožul
Frama Kresevo

Twitter